Encefalopatija
Beta-laktamski antibiotici, uključujući i cefiksim, u pacijenata povećavaju rizik od encefalopatije (koja može uključivati napade konvulzija, konfuziju, poremećaje svijesti, poremećaje pokreta), a posebno u slučaju predoziranja ili bubrežne insuficijencije.
Teške kožne reakcije
U nekih pacijenata liječenih cefiksimom, zabilježene su teške kožne reakcije, kao što su toksična epidermalna nekroliza, Stevens-Johnsonov sindrom i kožni osip uzrokovan lijekom s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS sindrom).
Ako se pojave teške kožne reakcije, potrebno je prekinuti primjenu cefiksima i uključiti odgovarajuću terapiju i/ili poduzeti odgovarajuće mjere.
Cefiksim treba primjenjivati s oprezom u pacijenata s preosjetljivošću na druge lijekove.
Preosjetljivost na peniciline
Poseban oprez potreban je prilikom primjene cefiksima u pacijenata s preosjetljivošću na druge lijekove. Zahtijeva se poseban oprez prilikom primjene cefalosporina u pacijenata osjetljivih na penicilin, jer postoje dokazi o parcijalnim unakrsnim alergijama između penicilina i cefalosporina.
Pacijenti su imali teške reakcije (uključujući i anafilaksiju) nakon primjene obje klase lijekova. Poseban oprez potreban je u pacijenata koji su razvili alergijsku reakciju na peniciline ili druge beta-laktamske antibiotike, jer može doći do unakrsnih reakcija (za kontraindikaciju zbog poznatih reakcija preosjetljivosti vidjeti dio 4.3.).
Ako se nakon primjene cefiksima jave teške reakcije preosjetljivosti ili anafilaktičke reakcije, odmah treba prekinuti primjenu cefiksima i započeti odgovarajuće urgentno liječenje.
Hemolitička anemija
Hemolitička anemija uzrokovana lijekovima, uključujući i teške slučajeve sa smrtnim ishodom, zabilježena je prilikom primjene cefalosporina (kao klase supstanci).
Ponovna pojava hemolitičke anemije nakon obnovljene primjene cefalosporina, također je zabilježena u jednog pacijenta s historijom hemolitičke anemije uzrokovane cefalosporinima (uključujući i cefiksim).
Akutno bubrežno zatajenje
Kao i drugi cefalosporini, cefiksim može uzrokovati akutno bubrežno zatajenje, uključujući i tubulointersticijski nefritis kao ishodišno patološko stanje. Ako se javi akutno bubrežno zatajenje, potrebno je prekinuti primjenu cefiksima i uključiti odgovarajuću terapiju i/ili poduzeti odgovarajuće mjere.
Pacijenti s oštećenom bubrežnom funkcijom
U slučaju teških poremećaja bubrežne funkcije (klirens kreatinina <20 ml/min/1,73 m2), TRYCCEF treba primjenjivati s posebnim oprezom (vidjeti dio 4.2. Doziranje u pacijenata s oštećenom bubrežnom funkcijom).
Pseudomembranozni kolitis
Liječenje cefiksimom, primjenom preporučene (400 mg) doze, može uzrokovati značajne promjene normalne flore debelog crijeva i dovesti do povećanog porasta klostridija. Studije pokazuju da je toksin kojeg proizvodi Clostridium difficile jedan od glavnih uzroka dijareje povezane s antibioticima. Kod pojave teške dijareje, tokom ili nakon liječenja cefiksimom, potrebno je razmotriti mogućnost pseudomembranoznog kolitisa, koji može biti životno ugrožavajući. U takvim slučajevima treba prekinuti primjenu cefiksima i uključiti odgovarajuće liječenje. Kontraindicirani su inhibitori peristaltike (vidjeti dio 4.8.).
Dugotrajna terapija visokim dozama cefiksima zahtijeva kontrole funkcije bubrega i jetre, te kontrole krvne slike.
Rezistencija na antibiotike
Liječenje cefiksimom može povećati rizik od razvoja rezistentnih bakterija, sa ili bez klinički manifestirane superinfekcije.
Superinfekcija
U osnovi, kao i kod bilo koje produžene antibiotske terapije, potrebno je obratiti pažnju na povećani porast neosjetljivih bakterija ili gljivica. U slučaju superinfekcije, potrebno je poduzeti odgovarajuće terapijske mjere.
Kod kombinacije cefiksima s aminoglikozidnim antibiotikom, polimiksinom B, kolistinom, viomicinom ili s visokim dozama loop-diuretika (npr. furosemid), naročito pažljivo treba pratiti bubrežnu funkciju (vidjeti dio 4.5.). Ovo se posebno odnosi na pacijente s već oštećenom bubrežnom funkcijom.
U pacijenata s teškim gastrointestinalnim poremećajima praćenim povraćanjem i dijarejom, liječenje cefiksimom treba izbjegavati, budući da adekvatna apsorpcija nije osigurana (u ovom slučaju se preporučuje parenteralna terapija s odgovarajućim antibiotikom).
Ovaj lijek sadrži saharozu. Pacijenti s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze, glukoza-galaktoza malapsorpcijom ili saharoza-izomaltaza insuficijencijom ne bi trebali primjenjivati ovaj lijek.